Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 12:03
Nema vise benda kao Neoplanti
to je bilo da se prica, da se pamti
da smo tad ovo znali, svemu bi odoleli
Pratili me posle neki muzikanti
tezgarosi, manje-vise kalkulanti
al’ brak iz racuna, nismo se mi voleli
Refren
O, dobri dani, best of all
kad svirao se rock and roll
i kad su cak i stari konobari plesali
I ljuljao se ceo svet
sve pesme znali napamet
danas me cene vazni krugovi
a gde su sada moji drugovi
Gde su sada moji drugovi
Nema vise benda kao Neoplanti
to je bilo da se prica, da se pamti
slavna vremena davno iza nas
Nema vise fudbalice posle probe
preferansa u tisini garderobe
kako se fajront blizi, sve to prima drugi tok
Sve se manje cuju one prave psovke
sve je manje one prave viljamovke
i sve se cesce cuje “Meni jedan gusti sok”
Refren
I ljuljao se ceo svet
sve pesme znali napamet
danas me cene vazni krugovi
a gde su sada moji drugovi
Nek’ ide zivot, nek’ ide zivot
i nek’ se plese za sve to sto bese
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 08:53
Da se ne lazemo
nije to bio neki most od onih
podignutih da bi se u njih gledalo
ne, pre je bio od onih podignutih
da bi se sa njih gledalo
i pod njima prvi put poljubilo
Ali, ponekad ga je ona prelazila
svojim uobrazenim
kadetskim korakom
a mesecina se kao deverika
lovila u mrezu njene kose
po tome cu ga, eto, pamtiti
Rat je kao pijan svat
prosao poljem
senlucio celu noc
kaleci bes na ranom zitu
i tek niklom bostanu
Zasto, ne pitaj se
jer, tako je bolje
i Bog je pristao na to
ratovi prolaze, a ljudi
eto, ipak ostanu
Za zlo sam teski laik
no, to je stara prica
znas vec
bila jednom dva brata i to
kad sklopim taj mozaik
ostane mi kamicak
i to smo izgleda mi
Refren
Ma, hitni papuce u vis
zalosna panonska vilo
za tvoje dugme sedefno
ja nocas kraljevstvo dajem
I lupni daire o bok
ramena pospi aprilom
pa ponizi ovaj mrak
tim svojim lucidnim sjajem
Zaigraj, bosa i prkosna
dok iznad Novog Sada
djavo pali svoja kandila
Zad na reci tamni
cim se sumrak zgusne
Dunav je pred zoru prek
plase te aveti sto maglom
brode teskim skelama
Ne, strah nije pravi ruz
za tvoje usne
resi ga se jednom zauvek
i veruj zvezdi koja zraku
tvog zivota prelama
Nije to prva neman
sto preti dahom vatre, ne
ali ljubav je vitez
Arhandjel s’ macem
spreman da i tu alu satre
da i samo ceka tvoj znak
Refren
Refren
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 08:45
Spalio je juli seno
a Tisa nezapamceno opala
i otkrila sprud kraj slepa
k’o stvoren za njena lepa stopala
Stari joj je bio ladjar
polu Rumun, polu Madjar, besni ker
prema meni nikad zao
nekako je znao, da mu volim kcer
Bodom sitnim kao prezla
moje ime je izvezla, stidljivo
plavim koncem na gacice
i pod karner spavacice, jedva vidljivo
Skrila camac mlada trska
koju mozes sa dva prsta poviti
molila se Bogu suse
da sto duze ne da im otploviti
Refren
Tu noc je Tisa nadosla
a na njoj nosnja raskosna
samo sandalice, prstencic
i u kosi vencic od ivanjskog cveca
pa ipak, nije nesreca sto me se ona ne seca
ma kakvi, nesreca je sto se ja nje secam
Nastavila voda rasti
nije htela naglas kazti, a znala je
drugog jutra sve po starom
al’ nikad da sladje garov zalaje
Zaklela me da je cekam
da ce me se cela veka secati
na promaji zar malakse
ima l’ ista lakse neg’ obecati
Refren
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 07:38
Jednog dana krenem ja
nisam preso korak-dva
kad ugledah tetka svog
Refren
O, jebo ga Bog
gde ide sam u tamnu noc
ne, stvarno, jebo ga Bog
gde tura nos u zivot moj
Ja bas nisam Bog zna sta
al’ bi voleo da se zna
bolji sam od tetka svog
Refren
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 05:16
Ovo je prica koju vrlo nerado pricam
to je prica o antihristu jednom i raspikuci
Gedi, takozvanom
sto je silnu zemlju nasledio od pokojnog tece
i sve spisk’o
Bilo je tih slucajova vec i ranije
da je neko zemlju potrosio i razbuc’o
al’ da je neko nasu zemlju razbuc’o
to jos nismo dozivljavali
E, tu smo se mi iz familije malko zamislili
i metili prst na celo, mada je bilo i predloga
da i Gedi prislonimo stagod na celo
al’ to nije proslo, mislim, jos me nije proslo
Refren
Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
Jednom tako Geda is’o na vasar
za opkladu jah’o junca
otkad’ je s’ tog junca tresn’o
malko usta krivi desno
breca se i bunca
A jednom, opet, Geda is’o u teatar
i gled’o komad s’ onim vitezom i zmajom
jos mu tad na pamet palo
da se, cim odraste malo
ozeni azdajom
i svi mu kaz’li
Refren
Jednom Geda onda is’o na igranku
al’ ga bubnjar merk’o mrsko i drsko
sta me g’edas ti sa kosom
e, o’ma mu je Geda nosom
svu onu pesnicu razmrsk’o
u paramparcad
Jednom Geda jedva is’o u crkvu
ali tu se bruko grdno
jos sramote i belaja
ister’o ga otac Paja
jer je naglas podrigiv’o
Refren
E, vi’s, ovakav solo
ne bi Geda odsvir’o ni mrtav
Ovo je druga glava o Gedi pripovedanja
Geda je, kako bih ga fizicki opis’o
jako ima ostar pogled
moz’ seci lubenice njim
al’ drugo mu tupo
svu je zemlju slup’o
Jednom zgodom Geda is’o da pravi mostic
pa prickin’o palac daskom
sis’o ga da smanji otok
i smislj’o je da bolje potok
zatrpamo caskom
Jednom tako Geda nije nigde is’o, za promenu
sto je, nazalost, znacilo
da smislja neku jos goru bedu
uvali se na otoman
reklo bi se, al’ je skroman
al’ mi znamo Gedu
i svi mu kazu
Refren
Jednom davno Geda is’o u bijoskop
tuzni ruski ratni film ga dirn’o svojski
sav uplakan rece zeni
e, to vidis da je meni
ratova i vojski
A jednom tako nijednom nije otis’o na sud
a minuse mu pisu kredom
jao, kad se zaparnici
tu sve ima da varnici
tesko nama s’ Gedom
i svi ce mu kaz’ti u glas
Refren
Slusaj ovo, ‘leba ti
e, to Geda ne bi odsvir’o
sve da sada kupi klavir
s’ cetir’ noge, jebo te
Ovo je treca glava o Gedi i bilo bi jos glava
Geda je k’o meksikanska serija
sa happy end-om
jer, kako god se zavrsi, bice happy end
za nas il’ za Gedu
Jednom tako Geda is’o na zivce
jedio komsiluk redom
i sad, ko je lud najposle
da li Geda il’ mi sto se
natezemo s’ Gedom
Stalno, braso, Geda iš’o u krajnost
osta zemlje tol’ko samo
da mi lepo naseg Gedu
kada podje sve po redu
sretno zakopamo
na sta ce popa kasti
Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
navuce me pesma, sram te bio, Gedo, bekrijo
bravo, gospo’n popo, Gedo gluperdo
freneticno, svu si zemlju procerd’o, everybody
sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
za njim, Gedo gluperdo, drz’te Gedu
svu si zemlju procerd’o
sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
sorom, sredom, svi za Gedom
Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
puskom i torpedom, svi za Gedom
Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd’o
sve si spisk’o, sram te bio, Gedo bekrijo
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 04:11
Pred zoru je sa njine strane obicno muk
pod velom magle zvecka osmi kozacki puk
i svu noc mi inje kamuflira sinjel
uz polegli brest
U inat cu i ovo pismo poslati
znam, ime i adresa nisu poznati
dok tikvan-postar ne skonta
ko to ceka sa fronta, kakvu dobru vest
I tek da znas, ovo na slici je
naoko pitomi pejsaz Galicije
al’ mira ni cas, sve zivo pali na nas
fotograf jedini metkove spara
Oberst kao lud olovo rasipa
fotograf jedva katkad okine sa nasipa
na nadosloj Visli se soldati stisli
i svima su nam pomisli, daleko
U sumrak je sa njine strane obicno zal
zatuzi adjinokaja k’o ranjeni zdral
al’ postane krotka kad drmne je votka
onako na belo
Pod mojom sapkom lavovi se baskare
u snu mi pletes beli sal za maskare
sva se pobrka predja kad te obgrlim s’ ledja
kao violoncelo
I tek da znas, mesec u zici je
zvone na vecernje zvona Galicije
i neka mi to ne uzme nebo za zlo
al’ ti si jedino cemu se molim
Brinucu vec ja, nemoj ti brinuti
ma, da sam ‘teo, vec sam sto put mog’o ginuti
dok otice Visla, natraske, van smisla
i krecu jata pokisla, daleko
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 03:43
Jedva da se secam
dvanaest zvoncica na njenoj bluzici
sam je crni djavo poturio note muzici
vrtela prstic oko dugmeta
starija joj sestra bila kao ukleta
obecale kuci da ce doci i pre ponoci
Jedva da se secam
prvih pet-sest slova njenog imena
mesec nesto flekav, k’o stara trumpeta limena
vitlao Bozic jata zvezdana
mrznuo je Dunav nizvodno od Bezdana
a u nasem kraju, lepih seka iznad proseka
Refren
I bas lakonoga, za drugoga zarucena
a za mene narucena kod Boga
moja lepotuska, nedopijen gutljaj vina
dah karmina na krajicku opuska
Ko reci par u spomenar
Jedva da se secam
da je ribnjak bio srmom okovan
tad i nikad vise miris’o je sneg na jorgovan
o, mati joj njena skrila papuce
od mraza ringlov pred kucom napuce
u ocove cizme pa do carde preko verande
Refren
I teski lom u srcu mom
‘Ajmo deco
Refren
Ko reci par u spomenar
Refren
I teski lom u srcu mom
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 02:47
Bilo je to sezdesetseste
pamtim tacno u cas
jer se u Engleskoj igralo
svetsko prvenstvo bez nas
i nema vise igraca
k’o sto je bio Geoffrey Hurst
Znao se red, subotom uvek
preko ograde skok
i vec smo svi na igranci
uz grupu “Elektro-sok”
i nema vise ni svirke
k’o sto je stari, dobri rock
Svi smo mi voleli izvesnu Martu
citavo drustvo i ja i moj brat
bila je najbolja cura u kvartu
za njom smo lomili vrat
zbog nje bi vodili rat
Refren
Hej, medena vremena
medena vremena
cesto mislim na vas
nije bilo da nema
nema da nema
sve je bilo uz nas
Bio je tu frajer u jakni
crni skaj, zadnji krik
spram tog je momka
Frankenstajn sasvim prijatan lik
o, nema vise baraba
kao taj preruseni bik
I negativac je stao pred Martom
igru je trazio, znali smo to
zar nasa ljubav
da igra s’ tim skartom
ne, tad je pukao grom
i tad je nastao lom
Refren
Bio je to lokalni sukob
mali gradjanski rat
u kom je najgore prosao
onaj dzukac na sprat
o, vise niko ne tuce
k’o sto je tukao moj brat
Secam se Martinog brizljivog lica
nezno mi dotakla slomljeni nos
rekoh joj, nista, ma to je sitnica
nek’ te ne pogadja
pa to se dogadja
Refren
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 02:11
Od losih vesti i reklama prognan
utekoh na treci program
gde je, nekim cudom, tekla poznata burleska
svi oni gegovi i lica ista
slikovnica sto se lista
Setno, k’o na dnu skrinje nadjena sveska
osmeh se zaledi na cas
gde su sad Laurel i Hardy
i ovaj ljuti zrika i njegov beli psic
O, svi su mrtvi, odneseni
brsljan je davno prekrio stih
od zla i briga su reseni
al’ divna ludost,
k’o oreol jos rominja oko njih
Bila je berba, osta’ fotka od nje
leto neznano gospodnje
no, uglavnom, ta su burad otkad popijena
cale s’ kacketom, cuvenim, od tvida
putunju sa ledja skida
Deda pred vranca spusta otkose sena
u smedjoj senci bresaka
samo po bluzi poznam majku
i k’o da cujem mobu i kikote niz drum
Al’ svi su mrtvi i blazeni
brsljan je davno prekrio stih
od zlih vremena su spaseni
a trag postenja i dobrote
k’o oreol jos rominja oko njih
U godisnjaku skole
vazna lica smekera i bubalica
ali samo jedan moto, drzi se, planeto
sanjari, genijalci, sampioni
zrtvovani k’o pioni
Pale su zastave u cetrdes’ petoj
kad god ih sretnem, zale se
sapucu k’o zaverenici
al’ pijan dah je vetar sto zmaja ne dize
Ma, vec su mrtvi, a hodaju
ja nisam rodjen da cekam smak, ne
moj zivot nije na prodaju
a kada pletes svoj oreol
za to i nema boljeg mesta nego mrak
Stalni link
Djordje Balasevic | 12.10.2006. u 01:33
Kad god prodjem ulicom
sa tvojim imenom
pomislim na onu pesmu
vec je godinama ne pevam
stari refren nikom ne treba
A ljudi pesme kratko pamte
komandante
Ostace u knjigama i prica o nama
Balkan krajem jednog veka
svako pleme crta granicu
svi bi hteli svoju stranicu
Tope se snovi kao sante
ej, komandante
Refren
Na barikadama su opet zastave
svet ide k’o na praznike
i decu izvode s’ jutarnje nastave
da vide gladne radnike
A gde smo mi, naivni
sto smo se dizali na ”Hej, Sloveni”
kao da smo uz tu pricu izmisljeni
Vremena su nezgodna
za momka kao ja
koji gleda svoja posla
nisam lutak da me naviju
imam samo Jugoslaviju
Sve druge baklje bez mene plamte
e, komandante
Refren
I svi su tu da dobiju na toj lutriji
na barikadama su uvek najbrzi
al’ nikad i najmudriji
A gde smo mi, naivni
sto smo se dizali na “Hej, Sloveni”
kao da smo uz tu pricu izmisljeni
i prevareni
I kad god prodjem ulicom
sa tvojim imenom
pomislim na Panta Rei
bacice se tako neki lik
kamenom i na tvoj spomenik
Jer sve se menja i sve tece
covece
Stalni link
« Prethodni tekstovi | Sledeci tekstovi »